Na ovogodišnjem FALIŠ festivalu imao sam priliku upoznati se više o tome što to znači upravljati turizmom na održivi način. Turizam je jedna od najvažnijih gospodarskih grana i prema nekim statistikama turizam puni do 20 % državnog proračuna. Ta velika ovisnost proračuna o turizmu zasigurno je dugoročni rizik za zemlju. Turizam može preko noći oslabiti npr. zbog klimatskih promjena ili devastacije prirodnih dobara ili ekološke katastrofe. Trenutno ne postoji alternativna industrija ili diversifikacija drugih industrija koje bi mogle zamijeniti ovakav značajan udio.  Upravo je zato potrebno raditi u dva smjera: diversificirati industriju i poduzimati mjere da se turizam ne uruši, tj da se sačuvaju njegovi prirodni potencijali na kojima počiva. Alarmne lampice upalile su u javnosti proteklih godina kada je UNESCO najavio da će razmatrati skidanje Nacionalnog parka Plitvička jezera sa UNESCOVE zaštićene liste prirodnih resursa. Prevelika navala turista, nekontrolirana gradnja unutar parka prirode dovele su do početka ozbiljnih promjena tog predivnog Nacionalnog parka. Ta događanja potaknula su ravnatelja Nacionalnog parka Krka Krešimira Šakića da krene sa ograničenjem dnevnog broja posjetitelja u nacionalni park. Njegov glavni argument na tribini koja se je održala u sklopu FALIŠ festivala, bio je strah od devastacije parka ali i od mogućih nekontroliranih ponašanja većeg broja ljudi na određenom mjestu. Iznio je i zanimljiv argument da ukoliko turisti na svojim destinacijama dožive prenapučenost, gužvu i umor umjesto ono po što su došli: lijepa priroda i odmor, onda će dugoročno takav masovni tip turizma se samo urušiti jer ljudi više neće željeti dolaziti u uvijete koji nisu dostojni uživanja u prirodi. Zašto bi netko prevalio brojne kilometre da se napati. Ovaj mi se je pristup iznimno dopao jer sam i sam to osjetio na svojoj koži obilazeći neke ld velikih muzeja u svjetskim prijestolnicama. Činjenica da sam kroz neke od njih prolazio stisnut sa klincima iz nekontroliranih maturalnih putovanja u meni su u potpunosti ubili želju za posjetom muzeja. Štoviše, i sam bi svojim prijateljima prenosio ta loša iskustva i upozorio ih da ne idu u određene muzeje. Tako nešto da se desi masovnije našem turizmu bilo bi pogubno. Na FALIŠ tribini o turizmu mogle su se čuti još i druge brojne analize izazova koji vrebaju naš turizam i razgovaralo se o mogućim odgovorima na te izazove. Od toga da li je važnija graditi hotele ili se oslanjati na apartmanski turizam, do načina oporezivanja turističkih usluga. Za kraj, mislim da je također važno uočiti kako se tema turizma otvara na festivalu koji se otvoreno deklarira kao „lijevo progresivni“ festival. Iako sama tema turizma ne može biti niti lijeva niti desna, odgovori na izazove u turizmu su drugačiji ako dolaze sa ljevice ili desnice. U tom smislu je zanimljivo vidjeti kako je „ljevica“ prepoznala ovaj problem prije „desnice“.